pitanje
zašto kada dođem preko googl-a na svoju stranicu na njoj stoje nekakve reklame. kada idem kroz moj blog onda ih nema....ne želim smeće na svojoj stranici. ako netko zna zašto neka mi odgovori. inače brišem blog.
|
|
|
pet - 29.05.2009pitanjezašto kada dođem preko googl-a na svoju stranicu na njoj stoje nekakve reklame. kada idem kroz moj blog onda ih nema....ne želim smeće na svojoj stranici. ako netko zna zašto neka mi odgovori. inače brišem blog.
to su vecinon nekakve vijesti.. ne trebas brisat blog jer te obavjesti dolaze svima.. =) Od lanna, u 1. lipanj 2009 23:19:10 ned - 19.10.2008jutra se sjećamjutrom se budim puna energije....skačem iz kreveta...otplešem u gaćama otvorimsveprozore u kući i tako to... razmišljam o čakovčanki koja je savjetovala mom prijatelju da bi za doručak trebao jesti čvarke. šta bi ja trebala za doručak am asking. razmišljam na sekundu - brzinski razmišljaj/razmještaj misli u čupavoj jutarnjoj glavi...kosa sasvim dobro tako stoji kad je još sanjiva i ima zapetljane čvoriće snova po sebi... jutros se dakle budim kao i inače jutrom puna energije. radim si čaj od koprive - ima ga posvuda (čistim si bubrege) tamni listići zaljepljeni po sudoperu stolnjaku krpi špaheru. dok pripremam čaj stavljam robu u mašinu, perem suđe sveunastavku u gaćama s otvorenim prozorima - ah, da, zaboravila sam, dala sam i bagri mačjoj jesti uz tužne oči breka... i pjevušim nešto jer sve mi se stanice vesele i prsti na nogama se vesele i sve je kao da i je...sunčano. na maslinama, nešto kasnije, tako je toplo i ne prestaje mi se raditi ali moram jer posao zove - neki drugi - manje emotivnozačinjen ili baš suprotno...žao mi je isključiti se iz tih jesenjih boja istre, iz pogleda na more preko sela iz zemlje koja grije i od tada do sada nemam sjećanja valjda je mjesec obišao zemlju i ja sam se opet izgubila iza ogledala možda ću sada, uz otvoren prozor u noći pronaći trenutak kada sam se izgubila sama sebi
ned - 20.01.2008san o neznancu
neobavezno dopisivanje s nekim koga u stvarnosti ne poznaješ i čije lice kolažno sastavljaš iz raznoraznih sličica što ste ih razmjenili…netko tko u istom trenutku postoji i ne postoji…tamo negdje u zemlji iza ekrana…tako mjesec, tako dva…onda sanjaš san koji sastavlja nesastavljivo…igra se vremenom i prostorom…krade detalje iz neznančeva života umećući ih u tvoju glavu …glavu koja nikada ne miruje… stavlja bubu u tvoje sanjarsko sada…naravno da je nomad, koji je tolikim stazama kročio, naučio iščitavati priče u tragovima posijanim uzduž i poprijeko…ali ovaj prijelaz kroz san u stvarnost ga začudi i on ostane razmišljati o svojim (ne)moćima dugo dugo u noć… stipe: svratit ću i do te selms: :-D Od (ea), u 26. ožujak 2008 23:35:46 pon - 24.12.2007povratniknoMAD dolazi uvijek kada ga se najmanje očekuje, zar ne Ajgor? noMAD i ovaj put dolazi kao udaljeno podmuklo promuklo klopotanje lomljenje grana. noMAD ima dušu ratnika svjetlosti i vene mu ispunjava krv prašinastog okusa. zato se uvijek i iznova vraća. Od bir, u 25. prosinac 2007 9:43:40 hvala na hvalama/ selims ima najljepši smješak na netu... cmok ned - 20.08.2006little onepromjenilo se. nešto se promijenilo. žarište je negdje drugdje. moj svijet se slama. i sastavlja. Od Casentero (Neregistriran) (Neregistriran), u 2. rujan 2006 21:25:00 Od krc (Neregistriran) (Neregistriran), u 8. rujan 2006 15:08:00 Od selma, u 8. rujan 2006 16:36:00 Od noma d, u 9. rujan 2006 19:51:00 Od samba, u 9. rujan 2006 20:58:00 pon - 07.08.2006Senilita'Nakon što sam otkrila da me prerano napala senilija spremna sam na daljnje lutanje svojim umom na ovim stranicama...nista strasno... Pustinjak se u meni probudio i nakon ljeta krece u akciju...london, berlin, sarajevo tour...kocka je bacena: noMAD is on the road again...i deco: U PETAK IDEM NA TOY DOLSE!!!! Od (ea), u 8. kolovoz 2006 3:34:00 Od mell (Neregistriran) (Neregistriran), u 17. kolovoz 2006 15:19:00 čet - 20.07.2006?kako dugo nisam bila na blogu mozda se nesto promijenilo pa pitam: zasto ne mogu napisati komentar ispod svoga posta?...mozda me samo opicila toplina u glavu... pet - 14.07.2006blitzzvuk ceste koji se probija...sjedim za cudnom tipkovnicom na kojoj lomim prste...ovih dana sam kao mjesec...polako se povlačim u sebe...osluškujem bridove moga tijela i treperenje, sasvim sitno, na dnu mog stomaka...ljeto je opeklo puteve po kojima sam krenula, ali tako je lijepo hodati u nepoznato da to donekle ni ne primjećujem...Grazie Casentero...prole molto belle hai detto su di me sul tuo blog...sono io?... ;) Od Casentero (Neregistriran) (Neregistriran), u 14. srpanj 2006 12:13:00 Od (ea), u 14. srpanj 2006 12:59:00 pon - 15.05.2006miriše bagrenjeUšuljam se sasvim na kratko u vaše misli Kao neko udaljeno kucanje iza prozora koji gleda na ulicu Miriše bagrenje I ptice pjevaju posebnim proljetnim tonovima. Kada sam tako blizu, mirišem i pjevam i ja, Sklapam raznorazne snove u vizije Hranim se promjenom I suncem I kišom, kada je potrebno - u prozirnoj kabanici i crvenim cipelama – plešem u svojim laganim podrhtavanjima u svojim maglovitim strahovima kao Šiva na vrhovima prstiju… svijet ostaje mašta pet - 05.05.2006Dan :DKad je bal nek' je maskenbal! NoMAD sjedi kao zaposlen čovjek ispred kompjutera. Škica naokolo i naširoko i nadugačko. Oči mu se svijetle kao mačoru u mraku pod farovima auta u prolazu. NoMAD ne prestaje sa usporedbom i dodaje – mačor prede! Prede jer je još samo danas u poslu a onda slijedi godišnji odmor i smrt jednog zaposlenja. Na zavodu će mi pjevati borbene na ruskom kada me vide! Ali neka…Snalažljiv je to felix. I ne daje se smesti s borbenim pjesmama. NoMAD tipka po tipkovnici i gleda u razne printere, switcheve, fotokopirne i fakseve, gleda u registratore i american koverte…gleda i bez imalo tuge zaključuje: NEĆETE MI FALITI! Mrnjau… Dakle, noMAD je sretan! Sljedeće što ima na pameti je odmaranje na suncu – uz more/u more. Kad je sretan, noMAD hoda između neba i zemlje i misli su mu raščupane i meke. Naravno da je to zarazno pa drugi ili sudjeluju ili uzdišu. Ovdje na poslu nešto više uzdišu jer se možda pitaju tko će naslijediti moje radne putešestvije! Strrahuju od višejezičja, kompjuterskih programa, dopisa i nošenja čajeva. Ma sjuper su to cure, kompanjonke i pol, ali nemrem više dihat pa odoh. Nažalost, to će se ponešto odraziti i na moju komunikaciju sa bloguniversom ali pokušati ću na sve načine zadržati barem jedan prst na tipkovnici. Od uzbuđenja teško mi je i pisati. Idem gnjaviti susjede iz najluđe ulice na svijetu. AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA::::Od (ea), u 5. svibanj 2006 12:34:00 |
|
|
|
|