noMAD

jedan po jedan

igraonica za odrasle bez dlakenajeziku. dok prebirem koreografiju po glavi i sapličem se u otpjevano, dvojnost se manifestira u greškama. jedna greška, dvije greške tri greške. griješim. teško mi je, ovih dana, funkcionirati na par kanala odjednom. samo jedan po jedan. jedan. po. jedan. kao da je to moguće.

Objavio noma d u 17. siječanj 2012 23:10:43 | 4 komentara

ćutjeti bez tebe

Tvoje riječi
putuju prostranstvima moga Bića
kao nevidljivi leptiri prepoznavanja

Imala sam i ja riječi
ali sam ih putem pretvorila u praznine
napuhane nerazgovijetnim zvukom

Imala sam i ja
                     ćutanje punina
                     i slutnju beskraja,

                     da, jesam.

Zar tvoje riječi još samo
dopiru do skrivenih soba
Zar samo tvoje riječi
još samo, ključevi su za moje izgubljeno.

A tebe više nema.

I više je tišine, tvoje
Nego riječi, tvojih.

Ćutim.
 

Objavio noma d u 6. siječanj 2012 14:57:08 | 4 komentara

želje za 2012.

Sretna nova godina je malo reći. Ono što vam želim jest da se ostvarujete na načine koji uzbuđuju vaše srce, da se iznenađujete i pomlađujete, da se ne uskraćujete i obogaćujete jedni druge. Da množite ljubav i opustite se u letu kroz život. Iznova a opet ispočetka.

Objavio noma d u 1. siječanj 2012 15:14:46 | 6 komentara

Mjehuri zraka u kristalu - Vesna Krmpotić

Mjehuri zraka u kristalu

podsjećaju na ostatke sna,

koji ostadoše zasužnjeni u javi,

da joj mute bistrinu,

i svjedoće svijet drukčije geometrije.

Objavio noma d u 8. prosinac 2011 18:36:05 | 0 komentara

mislim se:

kontekst je mreža. glupo je tu igrati se sa škaricama.

Objavio noma d u 5. prosinac 2011 14:09:19 | 2 komentara

You are a part of me - Julia Butterfly Hill

You are a part of me,
and I am a part of you.

When one reaches out to another,
then one transforms to two.

But two is never separate
from the one that it was before.

If anything, two is the possibility
of one becoming more.

And if there were no counting,
no numbers to create a wall,
when we looked in the face of one,
we would see the face of all.

Julia Butterfly Hill je američka aktivistica i ekologistica poznata po tome što je živjela dvije godine na sekvoji staroj gotovo 1500 godina kako bi onemogućila sjeću tog stabla kao i okolne šume u Kaliforniji.

Objavio noma d u 26. studeni 2011 17:28:29 | 0 komentara

kad otkuca ponoć

Noć će me sigurno odvesti istoj kući

Pod isti krov

Pod isti mlaz vode u slavini

Susjedov pas parat će zrak

Na latice uokvirene zvijezdanim nebom

I tučkom od mjeseca

Zaboravit ću zaključati vrata

I vrt će nepozvan ući

Prekrit me mirisima i nježnošću trave

Dok u krevetu budem trljala stopala

Kao magičnu aladinovu lampu

Da brže otplovim.

Tvoje napadno nepostojeće blizine

Ovlažit će zrak.

Postat ću mapa

Po kojoj tražiti zakopana blaga.

Objavio noma d u 19. studeni 2011 17:41:13 | 4 komentara

Prepoznavanja kroz sjever i jug

Srodne se duše prepoznaju u pauzama između riječi. Ja svoje pauze topim u ustima sama. Čujem ih kako dišu, udišu, izdišu bez daha. Kako žive u meni i kako se množe ispod svih tih vremenskih linija što sam nacrtala po svojoj koži. Moj se sjever mijenja, baš kao i tvoj. Moj se sjever igra sa iglicom kompasa, zadirkuje i množi. Ponekad imam i tri sjevera odjedanput. Ponekad nemam. Niti jednog da me uputi, da mi smjer. Zahvalila bi ti kao bratu što si odabrao putovanje kroz pustinje samnom. Zahvalila bi ti kao sestri što si štitio moje lice od pijeska svojim smijehom izmišljenih riječi. Zahvalila bi ti što si kao otac i majka nahranio moje životinjsko srce. Što si se savio kao grana da primiš u sebe moje lišće. Na vjetru. Ali ne mogu ti zahvaliti kao ljubavniku jer dok u nekom moru bez naftne mrlje moji kitovi pjevaju ja čujem kako se neko daleko prepoznavanje razljeva po mojoj krvi.

Objavio noma d u 17. studeni 2011 22:36:33 | 4 komentara

one part of a puzzle

the air is cold. the sun shines. I’m walking endlessly from the beginning. questioning my steps and footprints and sight. are you among all the “me” that I can remember. or is it a reflection of a mirage.

Objavio noma d u 16. studeni 2011 16:58:10 | 0 komentara

Bez potrebe za odlaskom

Prešla sam kroz ovaj dan velikim koracima po travi i blatu i travi i lišću. Prešla sam kao da sam daleko, s druge strane planete. Izazovno. Novo. Pragove kuća potapšala sam nježno. Nitko u vama ne stanuje pragovi prazni. Ni ja ne stanujem u vama, kao ni u sebi, pragovi prazni. Predgrađe bez grada i sela bez seljaka. Pečurke na polju ne znaju kamo. Kamo? U košaricu s vama. Gladni prijatelji biti će nahranjeni. Uz domaću rakiju i zvukove ptica. Maštanja o marcipanu i dalekim podatnostima dolaska. Nekog tamo dolaska, bez potrebe za odlaskom.

Objavio noma d u 1. studeni 2011 18:49:37 | 0 komentara